Željezničar - Per aspera ad astra

Forum rules
Pročitajte PRAVILA FORUMA!
Pročitajte PRAVILA ZA SPORT!
Locked
Rose
Vip
Vip
Posts: 816
Joined: 09 Dec 2014, 20:03
Reputation: 0
Contact:

Željezničar - Per aspera ad astra

#1

Post by Rose » 29 Apr 2016, 12:03

Image

Novo ispadanje u niži rang nakon neuspješne sezone 1958/1959 nije shvaćeno tragično. Klub je imao dobru generaciju mladih igrača od kojih su se tek očekivali pravi rezultati. Plasman u Prvu ligu im je izmicao za dlaku. Ipak, treća sreća i prvo mjesto u sezoni 1961/1962 su donijeli povratak u Prvu saveznu ligu. Predvođeni Vlatkom Konjevodom s klupe, te na terenu sa Osimom, Smajlovićem, Radovićem, Kokotom, Kulovićem i ostalim, “plavi” su na gol-razliku osvojili prvo mjesto ispred tuzlanske Slobode. Bilo je to rađanje jednog tima koji će obilježiti sarajevski, bosanskohercegovački i jugoslovenski fudbal u prelazu iz šezdesetih na sedamdesete godine XX vijeka.

Potencijal ovog tima se vidio već u prvoj sezoni nakon povratka u Prvu saveznu ligu. Odlično treće mjesto je bio najveći uspjeh tima do tada, a to je Željezničaru donijelo i prvi nastup u nekom evropskom takmičenju, tadašnjem Srednjoevropskom kupu. Lijepa igra i često ubjedljive pobjede su krasile ovaj tim. Mišo Smajlović je bio i najbolji strijelac prvenstva, dok su nastupi u Evropi bili zapaženi zbog izbacivanja velike Austrije iz Beča. MTK iz Budimpešte je nakon toga bio prevelika prepreka jer je mađarski fudbal u to vrijeme bio među najjačim u svijetu.

Slične igre su pružane i u narednim sezonama. Plasman u prvom dijelu tabele u konkurenciji drugih snažnih klubova su bili nagovještaj onoga što dolazi. U klubu su stasavali novi igrači. Nadolazeće zvijezde poput Katalinskog, Hadžiabdića, Bukala, Bratića, Spreče, Mujkića i drugih su dopunjavale već dovoljno respektabilan sastav plavog tima. Kada je prvi tim u narednoj sezoni preuzeo stručni štab na čelu sa Milanom Ribarom, posljednja kockica je bila složena. Lokomotiva je grabila naprijed.

Image

Kroz ovaj period, Željezničar je svoje domaće utakmice igrao na stadionu Grbavica. No drvene konstrukcije su narušile sigurnost objekata pa je odlučeno da se krene u rekonstrukciju. Zbog toga je Željezničar u ljeto 1968. godine privremeno prešao na gradski stadion Koševo na kojem će nastupati narednih osam godina i na kojem će postići velike rezultate. Za to vrijeme, na Grbavici će se izgraditi novi objekti, uključujući betonske tribine uz istočnu i južnu stranu terena.

Umiješati se u tzv. “veliku četvorku” je bilo izuzetno teško. Bili su to klubovi koji su iz godine u godinu dominirali domaćim fudbalom, a i finansijski su mnogo bolje stajali te su bez problema dovodili najbolje igrače iz drugih sredina. Odgoj vlastitih snaga je bio jedini mogući način da im se ostali kvalitetno suprotstave. U Željezničaru se radilo upravo to. Buduće zvijezde evropskog fudbala su rasle na Grbavici i u svakoj sezoni su samo iznova potvrđivali svoj potencijal. U sezoni 1969/1970 su nas tri boda dijelila od prvog mjesta. Sezonu poslije smo bili drugi sa četiri boda zaostatka za Hajdukom. No sve je to bio samo uvod u ono što je uslijedilo.


VRHUNAC USPJEHA

Sezona 1971/1972 će vječno ostati upisana kao najsvjetlija u dugoj klupskoj historiji. Ne samo da je to bila prva državna titula ovog kluba koji je postepeno i uz neobično brojne prepreke izrastao iz skromnog radničkog kluba u respektabilnu silu. Godine rada sa mladim igračima u vlastitom omladinskom pogonu i posvećenost stručnog štaba predvođenog Milanom Ribarom stvorili su prepoznatljiv tim. Mnogi su ovaj tim smatrali domaćim predvodnicima tzv. “totalnog” fudbala koji će se pojaviti u to vrijeme na svjetskim terenima. Veliki broj reprezentativaca u svim kategorijama je bio dokaz kvalitetnog rada, a titula osvojena 1972. je kruna uspjeha i dugogodišnjeg rada.

Željezničar šampion 1972.
Trener Milan Ribar na rukama igrača i navijača
Čitavim tokom sezone se odvijala trka između dva kluba – Željezničara i Crvene zvezde. Ostali klubovi nisu bili ozbiljan konkurent u tom trenutku. Iz kola u kolo su se redali sjajni rezultati. Pobjeda od 8:0 protiv Maribora će ostati zabilježena kao najveća pobjeda Željezničara u jugoslovenskom prvoligaškom društvu, a pobjeda od 4:0 nad Partizanom u Beogradu u posljednjem kolu je označila i definitivan kraj tijesne i uzbudljive borbe. Željezničar je postao šampion Jugoslavije. Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branimir Jelušić, Božidar Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, ali i Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Šerbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić su ubilježili nastupe u toj fenomelanoj sezoni.

Osim šampionske titule, klub je u istoj sezoni ostvario zapažene rezultate i u Kupu sajamskih gradova (takmičenju koje je vremenom preraslo u Evropsku ligu). Željezničar je redom izbacivao klubove kao što su Brugge, Bologna i St. Johnstone, no još jednom su se Mađari pokazali kao neprelazna prepreka. U četvrtfinalu, bolji od nas je bio Ferencváros. Obje utakmice su završile rezultatom 2:1, ali je mađarska ekipa nakon izvođenja jedanaesteraca prošla u polufinale.

Image

Nažalost, klub kao da se nije mogao nositi sa težinom rezultata koje je postigao i u narednoj sezoni je imao vrlo loš start. Uporedo s tim, zabilježen je i prvi historijski nastup u Kupu evropskih šampiona. Protivnik je bio engleski šampion Derby County koji je sa klupe vodio veliki Brian Clough. U Engleskoj je bilo 0:2, a na Grbavici 1:2. S druge strane, u domaćem prvenstvu smo igrali prilično loše i tek je furiozan završetak sezone donio peto mjesto na tabeli.

U sezonama koje su uslijedile, rezultati i plasman na tabeli su bili sve lošiji i lošiji. Osmo, deveto, dvanaesto mjesto su bili posljedica odlaska onih najboljih igrača, a klupu je poslije devet godina 1976. napustio Milan Ribar. Sezonu 1976/1977 Željezničar je okončao na posljednjem mjestu i klub je, posljednji put u svojoj historiji, otišao u niži rang. Smjena generacija i odlazak velikog trenera rezultirali su naglim padom, a u izuzetno kvalitetnoj ligi, kao što je je bila tadašnja jugoslovenska, prostora za to nije bilo.

Image

U sjeni toga je ostao i povratak na Grbavicu. Rekonstruisani stadion je otvoren u proljeće 1976. godine. Nove betonske tribine i reflektori koji su omogućavali odigravanje noćnih utakmica su bili pravi mali podvig, postignut uz pomoć brojnih prijatelja našeg kluba.
Image

Locked

Return to “Klubovi, navijači, priče..”